Bh. i hrvatski književnik, Josip Mlakić, ovog je petka u Frakturinoj knjižari u Zagrebu, predstavio novu knjigu “O zlatu, ljudima i pisma“ – triptih o beznađu, potrazi za nadom i o BiH kakva bi mogla biti 2084. godine.

“O zlatu, ljudima i pisma“, novu knjigu Josipa Mlakića, predstavio je, uz autora, i urednik i vlasnik nakladničke kuće Fraktura u Zagrebu na popularnoj tribini “Razotkrivanje“. Osim u nakladi Frakture, knjiga je upravo objavljena i u izdanju beogradske Lagune u Srbiji.

Foto: Bljesak.info / Predstavljanje novoga romana Josipa Mlakića

Triptih osim totalitarnih režima u sve tri mini – državice nastale od BiH 2084. godine, uz bijedu i neimaštinu, veže i pojam invaliditeta i ljudi s posebnim potrebama što je autor svjesno istaknuo u knjizi.

Distopijski roman o BiH 2084. godine

Seid Serdarević, urednik i voditelj razgovora istaknuo je kako je riječ o trima pričama, izmještenima u budućnost, odnosno, 2084. i na prvu mogu biti iluzija onoj Orwellovoj 1984. iako su drugačije.

“U pitanju je još jedan distopijski roman Josipa Mlakića, ovog puta, svojevrsni nastavak njegovog romana “Planet Friedman“, istaknuo je Seid Serdarević.

Mlakiću je, kako sam kaže, distopija zanimljiva danas kada je angažirana književnost potpuno obesmišljena.
“Da bismo progovorili o stvarnosti koju živimo nekada je to najbolje smjestiti u bližu ili malo dalju budućnosti, iskarikirati situacija. To je najbolji način da progovorimo o onome što nas danas muči, u ovom slučaju je to, budućnosti BiH“, kazao je Mlakić.

Foto: Bljesak.info / Predstavljanje novoga romana Josipa Mlakića

Distopija je, podsjeća Mlakić, najradikalniji ishod i zato je koristi, te njome stvari dovodi do maksimuma i krajnjih granica.

Tri Sjeverne Koreje, etnički čiste, nastale od BiH

“Entitete, te tri male Sjeverne Koreje, koje su nastale u BiH, nisam razlikovao. Svi elementi o kojima pišem, na neki način, manje – više već postoje u BiH. Današnje društvo u BiH je duboko i kapilarno podijeljeno i nažalost, mislim nepovratno“, kazao je.

Destrukcija, rat i 25 godina ludila, ostavili su, rekao je Mlakić, strašne posljedice kod običnih ljudi.
Tim se sudbinama, običnih ljudi, Mlakić u novoj knjizi, upravo i bavi.

U prvom dijelu triptiha je, navodi Serdarević, priča o starcu – veteranu s bolesnim sinom, čija nada se ne ispunjava.

O tomu zašto je rat središnji light – motiv, Mlakić je kazao kako je preko tih ratova dao logičan slijedi preko kojih bi nastala potpuna podjela.

Sudbine običnih ljudi i strah

“Tri male 'Sjeverne Koreje. To će se i dogoditi u stvarnosti ako se BiH pocijepa na tri šava. Danas imamo drugog kao izliku i onog drugog da bi se preko njega širio strah. To rade sve tri strane.“
Ipak, Mlakić je istaknuo kako rat u BiH više nije moguć jer nijedna stranka u nekom budućem ratu ne bi mogla mobilizirati dovoljan broj kuhara, a kamoli vojnika.

“Rata neće biti jer ga nema tko voditi“, kazao je Mlakić.

Foto: Bljesak.info / Predstavljanje novoga romana Josipa Mlakića

U njegovog zamišljenoj distopiji, u te tri mini Sjeverne Koreje na bh. način, svaka ima svog vođu kojeg se treba obožavati dok sva tri naroda žive u potpunoj bijedi i neimaštini.

Jasno je, naglašava Mlakić, onome tko pročita i tko je general, da je to Ratko Mladić, i tko je pukovnik i tko je, naravno, Bakir Hrabri.

“Tko je imalo pratio situaciju u BiH, bit će mu jasno. U trećem dijelu knjige bavim se Ratkovim – odnosno Srebrenicom koja bi se te 2084. tako zvala. Bitna mi je ta mitologija svijeta koja počiva na ovom danas što pišem“, istaknuo je.

Cilj, naglašava, ni ove knjige, uostalom kao ni same Orwellove 1984. godine nije bio predvidjeti. Cilj je pisati o onom danas.

Serdarević je, također, istaknuo kako Mlakić stvari dovodi do apsurda i maksimuma, te da je u ovoj knjizi poseban naglasak na bijedi i siromaštvu. Za ovaj roman, Mlakić ističe, bile su mu važne dvije knjige: Božje dijete Cormacka Macarhtya i Miševi i ljudi Johna Steinbecka.

Ljude koji umiru od gladi snimaju dronovima

U svakom se od entiteta, napominje Serdarević, živi jednako loše i bijedno. U hrvatskom je dijelu, nastavlja, vjera jedino što postoji, u ovom bošnjačkom džamahirija, a u srpskom vojno militarizirana državica koja će svakog mladića iskoristiti za svoje političke ciljeve.

“Tehnološki napredak i bijeda su u BiH itekako spojivi. Iako moje likove dronovi nadgledaju dok, praktično, umiru od gladi, granice entiteta su omeđene žicom“, kazao je Mlakić.

Mlakić se osvrnuo i na predstojeće Lokalne izbore u BiH, te kazao kako se to vidi i danas kada blindirane limuzine dolaze u opustošena sela.

Empatija i potraga za srećom

“Političkim elitama u BiH ostalo je samo širenje straha. To je jedino što oni rade. Ništa drugo im nije preostalo“, istaknuo je.

U pozadini romana dakako je i karakterizacija likovi, odnosno, njihovi odnosi, pa se knjiga, smatra Serdarević, može čitati i kao ona o očevima i sinovima.

“Iako bijeda iz ljudi izvlači ono najgore, likovi koji u njoj odrastaju su empatični, u dobroj mjeri i pozitivci. To sam svjesno učinio. Odnosi koje oni imaju jedino su što im je ostala od života, drže se za njih kao utopljenici za slamku. Zato je ta doza empatije prihvatljiva“, izjavio je Mlakić.

Zanimljivo je i kako likovi traže sreću i čekaju nešto veliko što će ih spasiti.

“Taj motiv potrage za zlatom, želje za instant bogatstvom bi se mogao shvatiti i kao nagon prema kladionicama. Ipak, jedan od likova, više nije imao mogućnost izbora, bježi i ima zlato, ali više ne zna što će s njime“, rekao je Mlakić.
Petar, živi u Srebrenici i lik koji se najviše mijenjao i trebao je izvršiti nešto što ne želi.
“Mladić, vojnik koji odbija uraditi ono što od njega očekuju zbog osjećaja krivnje zbog vlastite sestre koja je dijete s posebnim potrebama, a koju je na neki način i mrzio. Njegove postupke mogli bismo promatrati s te strane.“

Novi roman – Tekija na Vrbasu

Mlakić je na „Razotkrivanju“ otkrio i kako bi iduće godine iz tiska trebao izići i njegov novi roman – Tekija na Vrbasu koju prikazuje kao nestali ili pronađeni Andrićev rukopis koji nije želio objaviti.
“Želio sam imitirati njegov stil. Možda uzaludno. Ali pokušavam. Sada ću to pustiti, da odstoji neko vrijeme da bih ga kasnije mogao što objektivnije pročitati“, istaknuo je.

Osvrnuo se i na Miroslava Krležu, kazavši kako su besmislena pitanja koji od njih dvojice (op.a. Andrića) trebao dobiti Nobelovu nagradu jer su je obojica podjednako zaslužila.

Pravda za pisca Branka Ćopića

Ipak, pisac koji je, prema Mlakiću, zanemaren jest Branko Ćopić kojem je učinjena velika nepravda i kojeg se percipira isključivo kao pisca za djecu.

“Radi se o jednom od najvećih pisaca za odrasle. Zbog njegove dvije knjige, Bašta sljezove boje i Gluvi barut, bila je to subverzivna knjiga objavljena 1961.Da Skender Kulenović nije napisao predgovor, tko zna bi li bila objavljena.“

Danas, nastavlja Mlakić, da netko od pisaca s prostora bivše Jugoslavije napiše takvo nešto o našem zadnjem ratu, to bi bilo skandal bez presedana, a on je to uradio 1961.